Živimo u svijetu u kojem se svakodnevno susrećemo sa stresnim situacijama. Stresne situacije u našim životima prisutne su još od malih nogu, a stres je nažalost ukorijenio u ljudske živote. Osnovnoškolska djeca vrlo dobro znaju kako je to biti pod stresom, bilo u školi ili u svakodnevnom životu.
Ovaj rad bavi se jednim istraživanjem u kojem je glavi cilj bio saznati načine suočavanja učenika sa dvjema stresnim situacijama, dobivanjem loše ocjene te suočavanje sa interpersonalnim sukobom. Istraživanje je provedeno u gradskim osnovnim školama među učenicima od 5. do 8. razreda. Stresne situacije vezane uz školski uspjeh i interpersonalne odnose dominantne su u školskom kontekstu i najučestaliji su uobičajeni izvori stresa učenika. Mogli bi ih se svesti i pod kategoriju svakodnevnih uznemiravajućih događaja.
Pretpostavlja se da je dobivanje negativne ocjene vrlo intenzivan i često najveći problem u školskom životu svakog učenika. Učenici su u ovom istraživanju naveli mnoge načine na koje se oni nose s dobivanjem loše ocjene. Najčešći razlozi su udaljavanje od problema na način da zaborave da su dobili lošu ocjenu, ili da prespavaju pa opet zaborave na problem, učestalo se bave nekim drugim aktivnostima kako bi zaboravili, neki razgovaraju sa prijateljima ili braćom i sestrama, drugi traže utjehu u vjeri, ima i onih kojima su svi drugi krivi za probleme pa često i psuju. Međutim ima i onih učenika koji se fokusiraju na problem i ustraju u njegovu rješavanju, daju si više truda kako bi popravili tu lošu ocjenu. Kod suočavanja s interpersonalnim sukobom, gdje se ponajprije misli na svađe, učenici se koriste sličnim strategijama kao i kod suočavanja s lošom ocjenom. Neki pokušavaju ne misliti na svađu, dok je drugi pokušavaju riješiti i izgladiti sukob, a oni treći traže pomoć kod svojih najbližih. Istraživanje je pokazalo da se učenici najviše povjeravaju svojoj braći i sestrama ukoliko imaju nekih problema. To je i potpuno razumljivo jer u našoj je ljudskoj prirodi da svoje jadi izjadamo nekome u koga imamo povjerenja.
Školsko iskustvo nas je naučilo da nam naš akademski uspjeh mora biti na prvom mjestu stoga je vjerojatnije da će učenicima veći problem predstavljati dobivanje negativne ocjene nego neka usputna svađa s bliskim prijateljem. No, obje su situacije podjednako stresne za učenika, jer možda je upravo konflikt s prijateljem razlog dobivanju te lošije ocjene. Smatram da se prevelika pažnja u današnje vrijeme pridaje akademskom uspjehu i zanemaruju se problemi s kojima se djeca suočavaju, a isti vrlo vjerojatno mogu biti uzrok njihovog lošijeg uspjeha u pojedinim predmetima. Savjetujem roditeljima da ponekad upitaju djecu kako se osjećaju, a ne samo zašto su dobili onu ružnu ocjenu i tjerati ih da uče bez da uživaju u životu.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=18189
Na početku mog školovanja mojoj je mami bilo najvažnije da ja budem najbolja učenica u razredu i da imam odlične ocjene. To je jako loše utjecalo na mene i stvaralo mi je jako puno stresa. Kasnije je popustila jer je shvatila kako to ustvari utječe na mene ali nažalost posljedica su ostale do danas iako i manjoj mjeri nego prije. I roditeljima i učiteljima mora biti jasno kako ocjene nisu prikaz našeg znanja i onoga što mi možemo i što ne možemo. Nekima ide učenje i imaju odlične ocjene, a nekima pak učenje nije jača strana ali oni nisu ništa manje vrijedni.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je najbolji način suočavanja sa stresom razgovor. Kad je u pitanju loša ocjena, najbolje je porazgovarati sa mamom, nekim drugim članom obitelji ili prijateljem, ali i nastavnikom. Naravno, potrebno je biti svjestan svojeg truda i znanja te razloga loše ocjene. Kod interpersonalnih sukoba, opet je bitan razgovor, prvenstveno sa osobom s kojom smo u sukobu.
OdgovoriIzbrišiU potpunosti se slažem odgovorom kolegice Ivane!
IzbrišiZanimljiva tema. Razgovor i podrška su najbitniji prilikom ovakvih situacija kada se javlja stres.
OdgovoriIzbriši