Digitalizirana nastavna sredstva u funkciji interaktivnih nastavnih metoda

Tijekom svoga rada, nastavnici se susreću s raznim nastavnim metodama; kako s onim klasičnim, tako i s onim alternativnim. Veliku ulogu u današnjem načinu života ima tehnologija, koja se sve više počinje koristiti i u školama kao sredstvo poučavanja.

Multimedijske tehnologije omogućavaju nov pristup nastavnim sadržajima. Zahvaljujući velikom porastu primjene u obrazovanju, današnji učenici mogu birati brzo i učinkovito učenje. Tehnologija nastavnicima i učenicima pruža niz novih alata koji imaju potencijal da učenje učine znatno raznovrsnijim i boljim, pogotovo zato što su većini učenika prve asocijacije na školu opširno gradivo i debele knjige. Koristeći video, zvuk, slike, power point prezentacije i slične interaktivne sadržaje, omogućujemo učenicima da na lakši i njima zabavniji način usvoje nastavno gradivo. U svemu tome veliku ulogu ima i kreativnost učitelja, i osnovno informatičko znanje kako bi na najbolji način iskoristio sve mogućnosti tehnologije.

Sve je više projekata koji žele osvijestiti nastavnike i širu javnost da je tehnologija korisna. Tehnologijom se svijet može učiniti jednostavnijim i boljim. Istraživanja koja se tiču tehnologije imaju potencijal bitno promijeniti pogled na tehnologiju u nastavi. 

U ovom članku koji govori o digitaliziranom obliku nastave, izvršilo se i istraživanje u 5 osnovnih škola diljem Hrvatske. Slikoviti prikazi pomoću računala koristili su se na satu fizike te su rezultati istraživanja pokazali da su učenici u većoj mjeri zapamtili gradivo nego prilikom klasičnog frontalnog poučavanja i učenja iz udžbenika.

No, kao budući istraživački problem može se identificirati ispitivanje utjecaja najnovijih pojava u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji na nastavu. Primjerice, utjecaj korištenja digitalnih umjesto klasičnih udžbenika? Smatrate li da se nastavnici u svom radu trebaju prikloniti alternativnim metodama poučavanja, ili klasičnim?

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=258030

Suočavanje učenika s akademskim i interpersonalnim stresnim situacijama: provjera međusituacijske stabilnosti strategija suočavanja

 Živimo u svijetu u kojem se svakodnevno susrećemo sa stresnim situacijama. Stresne situacije u našim životima prisutne su još od malih nogu, a stres je nažalost ukorijenio u ljudske živote. Osnovnoškolska djeca vrlo dobro znaju kako je to biti pod stresom, bilo u školi ili u svakodnevnom životu.

Ovaj rad bavi se jednim istraživanjem u kojem je glavi cilj bio saznati načine suočavanja učenika sa dvjema stresnim situacijama, dobivanjem loše ocjene te suočavanje sa interpersonalnim sukobom. Istraživanje je provedeno u gradskim osnovnim školama među učenicima od 5. do 8. razreda. Stresne situacije vezane uz školski uspjeh i interpersonalne odnose dominantne su u školskom kontekstu i najučestaliji su uobičajeni izvori stresa učenika. Mogli bi ih se svesti i pod kategoriju svakodnevnih uznemiravajućih događaja.

Pretpostavlja se da je dobivanje negativne ocjene vrlo intenzivan i često najveći problem u školskom životu svakog učenika. Učenici su u ovom istraživanju naveli mnoge načine na koje se oni nose s dobivanjem loše ocjene. Najčešći razlozi su udaljavanje od problema na način da zaborave da su dobili lošu ocjenu, ili da prespavaju pa opet zaborave na problem, učestalo se bave nekim drugim aktivnostima kako bi zaboravili, neki razgovaraju sa prijateljima ili braćom i sestrama, drugi traže utjehu u vjeri, ima i onih kojima su svi drugi krivi za probleme pa često i psuju. Međutim ima i onih učenika koji se fokusiraju na problem i ustraju u njegovu rješavanju, daju si više truda kako bi popravili tu lošu ocjenu. Kod suočavanja s interpersonalnim sukobom, gdje se ponajprije misli na svađe, učenici se koriste sličnim strategijama kao i kod suočavanja s lošom ocjenom. Neki pokušavaju ne misliti na svađu, dok je drugi pokušavaju riješiti i izgladiti sukob, a oni treći traže pomoć kod svojih najbližih. Istraživanje je pokazalo da se učenici najviše povjeravaju svojoj braći i sestrama ukoliko imaju nekih problema. To je i potpuno razumljivo jer u našoj je ljudskoj prirodi da svoje jadi izjadamo nekome u koga imamo povjerenja.

Školsko iskustvo nas je naučilo da nam naš akademski uspjeh mora biti na prvom mjestu stoga je vjerojatnije da će učenicima veći problem predstavljati dobivanje negativne ocjene nego neka usputna svađa s bliskim prijateljem. No, obje su situacije podjednako stresne za učenika, jer možda je upravo konflikt s prijateljem razlog dobivanju te lošije ocjene. Smatram da se prevelika pažnja u današnje vrijeme pridaje akademskom uspjehu i zanemaruju se problemi s kojima se djeca suočavaju, a isti vrlo vjerojatno mogu biti uzrok njihovog lošijeg uspjeha u pojedinim predmetima. Savjetujem roditeljima da ponekad upitaju djecu kako se osjećaju, a ne samo zašto su dobili onu ružnu ocjenu i tjerati ih da uče bez da uživaju u životu. 

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=18189 

Povezanost komponenti samoregulacije učenja sa školskim uspjehom i zadovoljstvom školom kod učenika osnovnoškolske dobi

Danas je vrlo važna tema u procesu obrazovanja i općenito u školskom sustavu samoregulacija učenja kod učenika stoga je vrlo važno da bude poučavana na svim nastavnim studijima i da se osvijesti druge o značenju ove teme.

Istraživanje je bilo usmjereno na razlike u samoregulaciji učenja (planovi i organiziranost učenja te efikasnost)  s obzirom na spol i dob. Također, pokušalo se saznati koliko su školske ocjene i zadovoljstvo školom povezani s učenjem. Važno je naglasiti da se na temelju navedenih komponenti pokušalo objektivno odrediti školski uspjeh. Istraživanje je provedeno na 178 ispitanika (učenici 5. i 8. razreda osnovne škole).  Nakon provedenog istraživanja, rezultati su  ukazali na značajnu razliku između varijable samoregulacije i varijable dobi.

Cilj istraživanja :

 Ispitati razlike u nekim komponentama samoregulacije učenja, poput strategija učenja, samoefikasnosti, samopoštovanju po dobi i rodu učenika u objektivnom školskom uspjehu, zadovoljstva školom te ispitati koliko navedene komponente samoregulacije učenja mogu predvidjeti objektivni školski uspjeh i zadovoljstvo učenika školom. Navedeno istraživanje nastoji prikazati promjene u samoregulaciji učenja kod učenika koji prelaze iz razvojnog perioda srednjeg djetinjstva u razvojni period adolesecnecije.

Instrumenti ispitivanja :

Od mjernih instrumenata korišteni je Niemivirtin upitnik samoregulacije učenja koji ispituje korištenje  strategija  učenja, a sastoji se od 14 tvrdnji s kojima su učenici trebali izraziti svoje slaganje na skali od 1 do 5. Također, korišten je i upitnik samoefikasnosti za djecu koji je obuhvaćao tri domene samoefikasnosti, a to su : socijalna samoefikasnost koja se odnosi na percipiranu sposobnost za odnose s vršnjacima, zatim akademsku samoefikasnost koja se odnosi na mogućnost u učenju , školskom gradivu i ispunjavanju školskih očekivanja te emocionalnu samoefikasnost koja se odnosi na sposobnost suočavanja s negativnim emocijama.  Upitnik samopoštovanja sadržava skalu koja se temelji na shvaćanju samopoštovanja kojom pojedinac odražava stav prihvaćanja, odnosno neprihvaćanja sebe.

Rezultat :

Ovim istraživanjem dokazalo se da učenici razvojnog perioda srednjeg djetinjstva koriste efikasnije i adaptivnije strategije učenja u odnosu na učenike adolescentskog razdoblja. Kod učenika srednje osnovnoškolske dobi  strategije dubinskog procesiranja informacija su lako,pozitivno i statistički značajno povezane s objektivnim školskim uspjehom i zadovoljstvom školom za razliku od učenika ranog adolescentskog perioda koji statistički više koriste strategije hendikepiranja koje su povezane sa školskim uspjehom i dubinskim procesiranjem.  Kod obe dobne skupine samopoštovanje je pozitivno povezano s objektivnim školskim uspjehom i zadovoljstvom školom, dok je negativno povezano sa strategijom hendikepiranja. Učenice imaju statistički veći uspjeh izražen ocjenama od učenika.

S obzirom na članak, smatram da bi učenike trebalo više motivirati te da bi trebalo smanjiti opsežnost gradiva. Učenici bi lakše učili kad bi im se sadržaj objasnio kroz neku interakciju u kojoj i oni sudjeluju. Npr. kvizovi, debate i slično.

 

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=204688

Kako pomoći djetetu da se uspješno nosi s vršnjačkim zlostavljanjem?

Svakodnevno se susrećemo s problemom zlostavljanja, bilo to verbalno ili fizičko zlostavljanje. Članak 'Kako pomoći djetetu da se nosi s vršnjačkim zlostavljanjem? ' ističe kako je vrlo važno osvijestiti i upoznati mladu populaciju sa strategijama koje djeca mogu kroz vježbu s roditeljima ili učiteljima vrlo lako usvojiti i primijeniti, ukoliko to bude potrebno. 

Prva strategija je razvoj unutarnjeg govora koji se razvija iz interakcija djeteta s roditeljima i drugim važnim osobama. Igranjem uloga djeci treba pokazati kako da sami sebe ohrabre, kao npr.  'Ovaj me dječak namjerno želi uzrujati. Neću mu dati ono što želi.' Zatim, ignoriranje i vizualizacija kao strategije uvelike štite samopoštovanje djece jer im daje osjećaj kontrole i razvija spoznaju da ne moraju trpjeti ono što im se ne sviđa ili povjerovati u ono što im zlostavljač govori. Vrlo moćna sredstva ublažavanja verbalnog zlostavljanja jesu prihvaćanje zadirkivanja,primjerice 'Već dugo mi nisi poklonio toliko pažnje. Hvala ti na mišljenju!' te slaganje s napadačevim riječima na način da pokaže zlostavljaču da je to njemu 'OK' , npr. 'Sasvim si u pravu!'  Također, riječima poput 'Pa?' daje se sugovorniku do znanja da njegova primjedba nije važna, a ta ravnodušnost odgovora koji je upućen, napadača obeshrabruje u daljnjim nastojanjima. Strategijama komplementiranjem napadača i humorom žrtva skreće pažnju na napadača. Uobičajeno je da napadač očekuje ljutit ili plačljiv odgovor pa ga ovakva reakcija iznenadi te on na kraju odustane. 

Dijete uvijek treba ohrabrivati kako bi uočilo svoje pozitivne strane. Vrlo je važno poticati komunikaciju i razvijati osjećaj povjerenja kako bi se razumjele i zadovoljile djetetove emocionalne potrebe. Također, smatram da je dijete bitno poučiti strategijama ali je jednako toliko bitna i reakcija roditelja ukoliko uoči zlostavljanje ili ukoliko dijete zatraži pomoć. Problem je što sva djeca nisu toliko emocionalno zrela da se mogu suprotstaviti zlostavljaču. 

http://www.istrazime.com/razvojna-psihologija/kako-pomoci-djetetu-da-se-uspjesno-nosi-s-vrsnjackim-zlostavljanjem/