Povezanost komponenti samoregulacije učenja sa školskim uspjehom i zadovoljstvom školom kod učenika osnovnoškolske dobi

Danas je vrlo važna tema u procesu obrazovanja i općenito u školskom sustavu samoregulacija učenja kod učenika stoga je vrlo važno da bude poučavana na svim nastavnim studijima i da se osvijesti druge o značenju ove teme.

Istraživanje je bilo usmjereno na razlike u samoregulaciji učenja (planovi i organiziranost učenja te efikasnost)  s obzirom na spol i dob. Također, pokušalo se saznati koliko su školske ocjene i zadovoljstvo školom povezani s učenjem. Važno je naglasiti da se na temelju navedenih komponenti pokušalo objektivno odrediti školski uspjeh. Istraživanje je provedeno na 178 ispitanika (učenici 5. i 8. razreda osnovne škole).  Nakon provedenog istraživanja, rezultati su  ukazali na značajnu razliku između varijable samoregulacije i varijable dobi.

Cilj istraživanja :

 Ispitati razlike u nekim komponentama samoregulacije učenja, poput strategija učenja, samoefikasnosti, samopoštovanju po dobi i rodu učenika u objektivnom školskom uspjehu, zadovoljstva školom te ispitati koliko navedene komponente samoregulacije učenja mogu predvidjeti objektivni školski uspjeh i zadovoljstvo učenika školom. Navedeno istraživanje nastoji prikazati promjene u samoregulaciji učenja kod učenika koji prelaze iz razvojnog perioda srednjeg djetinjstva u razvojni period adolesecnecije.

Instrumenti ispitivanja :

Od mjernih instrumenata korišteni je Niemivirtin upitnik samoregulacije učenja koji ispituje korištenje  strategija  učenja, a sastoji se od 14 tvrdnji s kojima su učenici trebali izraziti svoje slaganje na skali od 1 do 5. Također, korišten je i upitnik samoefikasnosti za djecu koji je obuhvaćao tri domene samoefikasnosti, a to su : socijalna samoefikasnost koja se odnosi na percipiranu sposobnost za odnose s vršnjacima, zatim akademsku samoefikasnost koja se odnosi na mogućnost u učenju , školskom gradivu i ispunjavanju školskih očekivanja te emocionalnu samoefikasnost koja se odnosi na sposobnost suočavanja s negativnim emocijama.  Upitnik samopoštovanja sadržava skalu koja se temelji na shvaćanju samopoštovanja kojom pojedinac odražava stav prihvaćanja, odnosno neprihvaćanja sebe.

Rezultat :

Ovim istraživanjem dokazalo se da učenici razvojnog perioda srednjeg djetinjstva koriste efikasnije i adaptivnije strategije učenja u odnosu na učenike adolescentskog razdoblja. Kod učenika srednje osnovnoškolske dobi  strategije dubinskog procesiranja informacija su lako,pozitivno i statistički značajno povezane s objektivnim školskim uspjehom i zadovoljstvom školom za razliku od učenika ranog adolescentskog perioda koji statistički više koriste strategije hendikepiranja koje su povezane sa školskim uspjehom i dubinskim procesiranjem.  Kod obe dobne skupine samopoštovanje je pozitivno povezano s objektivnim školskim uspjehom i zadovoljstvom školom, dok je negativno povezano sa strategijom hendikepiranja. Učenice imaju statistički veći uspjeh izražen ocjenama od učenika.

S obzirom na članak, smatram da bi učenike trebalo više motivirati te da bi trebalo smanjiti opsežnost gradiva. Učenici bi lakše učili kad bi im se sadržaj objasnio kroz neku interakciju u kojoj i oni sudjeluju. Npr. kvizovi, debate i slično.

 

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=204688

Kako pomoći djetetu da se uspješno nosi s vršnjačkim zlostavljanjem?

Svakodnevno se susrećemo s problemom zlostavljanja, bilo to verbalno ili fizičko zlostavljanje. Članak 'Kako pomoći djetetu da se nosi s vršnjačkim zlostavljanjem? ' ističe kako je vrlo važno osvijestiti i upoznati mladu populaciju sa strategijama koje djeca mogu kroz vježbu s roditeljima ili učiteljima vrlo lako usvojiti i primijeniti, ukoliko to bude potrebno. 

Prva strategija je razvoj unutarnjeg govora koji se razvija iz interakcija djeteta s roditeljima i drugim važnim osobama. Igranjem uloga djeci treba pokazati kako da sami sebe ohrabre, kao npr.  'Ovaj me dječak namjerno želi uzrujati. Neću mu dati ono što želi.' Zatim, ignoriranje i vizualizacija kao strategije uvelike štite samopoštovanje djece jer im daje osjećaj kontrole i razvija spoznaju da ne moraju trpjeti ono što im se ne sviđa ili povjerovati u ono što im zlostavljač govori. Vrlo moćna sredstva ublažavanja verbalnog zlostavljanja jesu prihvaćanje zadirkivanja,primjerice 'Već dugo mi nisi poklonio toliko pažnje. Hvala ti na mišljenju!' te slaganje s napadačevim riječima na način da pokaže zlostavljaču da je to njemu 'OK' , npr. 'Sasvim si u pravu!'  Također, riječima poput 'Pa?' daje se sugovorniku do znanja da njegova primjedba nije važna, a ta ravnodušnost odgovora koji je upućen, napadača obeshrabruje u daljnjim nastojanjima. Strategijama komplementiranjem napadača i humorom žrtva skreće pažnju na napadača. Uobičajeno je da napadač očekuje ljutit ili plačljiv odgovor pa ga ovakva reakcija iznenadi te on na kraju odustane. 

Dijete uvijek treba ohrabrivati kako bi uočilo svoje pozitivne strane. Vrlo je važno poticati komunikaciju i razvijati osjećaj povjerenja kako bi se razumjele i zadovoljile djetetove emocionalne potrebe. Također, smatram da je dijete bitno poučiti strategijama ali je jednako toliko bitna i reakcija roditelja ukoliko uoči zlostavljanje ili ukoliko dijete zatraži pomoć. Problem je što sva djeca nisu toliko emocionalno zrela da se mogu suprotstaviti zlostavljaču. 

http://www.istrazime.com/razvojna-psihologija/kako-pomoci-djetetu-da-se-uspjesno-nosi-s-vrsnjackim-zlostavljanjem/